Povijesna jezgra grada Varaždina

U povijesnoj ogrlici srednjoeuropskih gradova Varaždin se danas svom gostu otkriva kao rijetki urbani biser – grad sklada i prisnosti, grad koji svoj specifični urbani identitet pokazuje ne samo postojanom ljepotom stare barokne arhitekture, nego i toplinom svojih ljupkih trgova, ulica i parkova, a nadasve bogatstvom sačuvanih muzejskih zbirki.

Tako je Varaždin i do našeg vremena sačuvao neka od bitnih obilježja hrvatskog “Beča”, kao grad baroka, glazbe i cvijeća – ugodno odmorište svojim posjetiteljima.

 

Dvorac Trakošćan

Rezidencijalni dvorac, koji u današnjem obliku predstavlja sačuvani ansambl romantičke parkovne i rezidencijalne arhitekture, čemu posebnu vrijednost pridaje sačuvana originalna uređenost unutrašnjih prostora, od kojih se kao cjeline ističu: viteška i lovačka dvorana, glazbeni salon, atelijer slikarice Julijane Erdöedy, zbirka oružja s primjercima od 15. do 19 stoljeća, sačuvani namještaj posebno rađen za obnovljeni dvorac, ali i onaj iz ranijih stoljeća.

 

Lepoglavska Čipka

Tradicija čipkarstva primjer je kulture pogađa bit krajolika kojemu je pridodana. Kao vrhunac barokne tradicije čipka svakodnevnom životu daje ozračje svečanosti.

Ta suptilna mreža razvila je svoju prepoznatljivu inačicu, te je 2009. godine, kao dio hrvatske čipkarske tradicije, uvrštena na reprezentativnu UNESCO-vu listu nematerijalne baštine.

U rujnu svake godine održava se tradicionalna manifestacije – ”Međunarodni festival čipke”, kojom se doprinosi očuvanju vještine čipkarstva te oplemenjuje turistička ponuda.

 

Rimske iskopine “AQUAE IASAE” – Varaždinske Toplice

Na području današnjih Varaždinskih Toplica,  uz termalni izvor ljekovite vode,  nalazilo se od 1.- 4.st.značajno rimsko naselje AquaeIasae. Javni dio rimskog naselja nalazio se na najgornjoj terasi topličkog brežuljka (današnji park), stambeni dio na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju ustanovljeni su obrtničko-trgovački i sajamski objekti. Kompleks rimske javne arhitekture sastoji se od kupališnog dijela koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija  s hramovima Jupitera, Junone i Minerve.

Specifični uvjeti tla oko izvora termalne vode, odnosno sedrene naslage, uvjetovali su dobru sačuvanost rimske arhitekture, tako da je ovaj kompleks jedan od najbolje očuvanih lokaliteta u Hrvatskoj.

Termalna sumporna voda koja izvire  na prostoru današnjeg parka izuzetno je ljekovita, temperature 58 oC, a dosadašnja saznanja ukazuju na korištenje istog izvora  više od 2000 godina, od pretpovijesti do danas.

 

Proštenište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Ludbreg je na glasu u cijeloj Hrvatskoj kao proštenište na čast Presvete Krvi Isusove. To je proštenište vezano uz čudesan događaj koji se zbio 1411. godine u kapelici ludbreškog vlastelinstva. Jednoga dana te godine služio je tu neki svećenik Svetu misu. Pod Svetom misom posumnjao je, dali se uistinu nakon riječi pretvorbe kruh i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Isusovo. Kad je dospio do onoga dijela Sv. Mise, gdje se presveta hostija lomi u tri dijela, a jedan dio spušta u kalež, opazi on da je u kaležu svježa krv. Silno uzbuđen spravio je za oltarom u kaležu krv i brzo dovršio Sv. misu. Neko je vrijeme on držao taj događaj u tajnosti, no nalazeći se u zadnjim satima života , spomenuti je kalež s krvlju predao na vječno čuvanje u Župnu crkvu Presvetog trojstva grada Ludbrega. Ludbreško proštenište je jedinstveno u Hrvatskoj i među rijetkima u svijetu koje je nastalo i priznato bulom (svečanim papinskim pismom). To je učinio Papa Leon X., 14. travnja 1513. godine. Od tog vremena mnogo je ljudi čudotvorno ozdravilo moleći se pred relikvijom. Kapelica Svetog križa, gdje se je dogodilo čudo dio je dvorca Batthyany. Kapelica je prekrivena freskama scena čudotvornog događaja pretvorbe vina u Presvetu Krv Isusovu.

U sklopu prošteništa nalazi se i Svetište Predragocjene Krvi Kristove, gdje se nalazi Zavjetna kapela Hrvatskog sabora čijom je izgradnjom ispunjen davni zavjet iz 1739. godine, a koja zajedno s postajama Križnog puta čini jedinstvenu stalnu izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

 

Rimske iskopine “IOVIA” – Ludbreg

Za Ludbreg se može reći da je jedno od najstarijih naselja u Hrvatskoj. Taj mali podravski gradić razvio se na raskrižju putova koji su vodili od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, a sva je trgovina morala prijeći preko prijelaza na rijeci Bednji. Kraj njega su prolazili Iliri, Kelti, “vidio” je tatarske i turske horde, banske čete Jelačića bana. Tu su još prethistorijski vrači proricali budućnost, slavenski žreci prinosili žrtve, a rimski bogataši uživali u ljepotama prirode.

Upravo zbog važnosti tih putova, a njegove su smjernice zacrtane još u prvom milenijumu prije nove ere, u ovaj kraj su doselili Rimljani i između 6. i 9. godine nove ere i podigli monumentalnu građevinu IOVIU. Vremenom se uz nju razvilo i naselje, a stanovništvo je radilo za potrebe rimske vojske. Od propasti IOVIE u 4. st.n.e., u velikoj seobi naroda, pa sve do 7. st. n.e. postoji malo arheoloških nalaza. Više podataka o razvoju grada daju nam slavenska gradišta, bila su okružena jarkom ispunjenim vodom, a kao bedem služila je zemlja izbačena iz tog jarka učvršćena koljem. Od četiri gradišta koja su tada postojala, jedno je bilo najsigurnije, smješteno na lijevoj obali Bednje zaklonjeno šumom, daleko od putova. Na tom gradištu nastao je današnji stari grad, čiji temelji sežu u 11. stoljeće.U razvaljenoj IOVII bilo je kamenja u izobilju pa su pomalo rasli grubi zidovi srednjovjekovnog Wasserburga, a nedaleko njega počinje se izgrađivati naselje. Novi naseljenici uklanjaju kamen po kamen staru utvrdu i Iovia nestaje. Na njezinom mjestu izgrađuje se Ludbreg – naselje s organiziranom civilnom i crkvenom upravom.

U tim vremenima ovdje se ponovno počelo širiti kršćanstvo, a čini se da je prva kršćanska bogomolja izgrađena na istome mjestu gdje se i danas nalazi rimokatolička crkva Presvetog Trojstva.